Istraživanje dokazuje da je moguće korišćenje svjetlosti i zvuka za snimanje u medicini.
Naučnici sa Univerziteta Džon Hopkins su dokazali da je tehnika snimanja, za koju se vjeruje da će zamijeniti sadašnje metode, koji zahtijevaju potencijalno štetno zračenje, ostvariva. Pokazali su da se fotoakustično snimanje može koristiti u bilo kojoj proceduri za koju je potreban katetar, kao što je vantjelesna oplodnja, ili operacije sa robotom da Vinči, gdje doktorima treba jasniji pogled na veće krvne sudove.
Fotoakustično snimanje je tehnika koja koristi svijetlo i zvuk za proizvodnju slike. Kada energija pulsirajućeg lasera osvijetli neki dio tijela, tu svjetlost upijaju foto-upijači iz tkiva, kao na primjer protein koji prenosi kiseonik u krvi (hemoglobin), što rezultira malim rastom temperature. Ovaj porast temperature stvara brzo toplotno širenje, što emituje zvučni talas. On se, zatim, može primiti ultrazvučnom sondom, i pretvoriti u sliku.
Tokom ispitivanja, naučnici su obavili fotoakustično snimanje direktno na srcu žive životinje, čije su anatomija i veličina slične ljudskim. Dobili su ohrabrujuće rezultate za buduće korišćenje ove tehnologije.
Tehnologija je testirana tokom srčane intervencije.
Perkutana koronarna intervencija je nehirurška procedura, koja uz pomoć katetera postavlja stent da otvori krvne sudove u srcu, koji su suženi zbog naslaga masti, stanje poznato kao ateroskleroza.
Za ovo istraživanje, naučnici su prvo postavili optičko vlakno unutar šupljeg jezgra katetera, pri čemu je jedan kraj vlakna povezan sa laserom koji emituje svjetlost; na taj način se vizualizacija optičkog vlakna poklapa sa vizualizacijom vrha katetera.
Oni su, potom, izvršili kateterizaciju srca na dvjema svinjama pod anestezijom, i uz pomoć fluoroskopije su prvobitno mapirali putanju katetera na putu do srca.
Takođe su koristili robotičku tehologiju za držanje ultrazvučne sonde i održavanje neprekidne vizualizacije fotoakustičnog signala, primajući odziv slike na svakih par milimetara.
Na kraju je tim pogledao svinjsko srčano tkivo nakon procedure, i nijesu otkrili oštećenja izazvana laserom. Iako tim mora da obavi još eksperimenata da utvrde da li se sistem fotoakustičnog snimanja može umanjiti i koristiti za kretanje zahtjevnijim putanjama, kao i da izvrši klinička ispitivanja da se dokaže bezopasnost, oni ističu da su ova otkrića obećavajući korak naprijed.
Mujinatu Bel, profesor asistent elektrotehnike i računara na Univerzitetu Džon Hopkins, kaže: “Predviđamo da će na kraju ova tehnologija biti kompletni sistem za četvorostruku svrhu: navođenje kardiologa prema srcu, određivanje njihove tačne lokacije u tijelu, potvrđivanje kontakta vrha katetera sa srčanim tkivom i zaključivanje da li se oštećeno srce oporavilo tokom radiofrekventne ablacije srca”.
Naučni rad možete pročitati ovdje.
Izvor: techexplorist.com
Leave a Reply