Andrija Rašović je mladi fizičar iz Podgorice. Svoju ljubav prema fizici otkrio je još u Osnovnoj školi „Sutjeska“, gdje je pod mentorstvom profesorice Biljane Stojkanović osvojio brojne nagrade na državnim i međunarodnim takmičenjima. Kasnije upisuje Gimnaziju „Slobodan Škerović“, gdje nastavlja sa brojinim uspjesima. Sve kruniše na državnom takmičenju 2015. godine, gdje osvaja prvo mjesto, i time ostvaruje pravo na učešće na International Physics Olympiad (IPhO) 2015. u Mumbaju, Indija, i 2016. u Cirihu, Švajcarska. Svoje srednjoškolsko obrazovanje završava sa punom stipendijom na jednom od Ujedinjenih Svjetskih Koledža, u Maastrichtu, Holandija. Trenutno je na posljednjoj godini studija fizike na Cornell Univerzitetu, jednom od najprestižnijih fakulteta u Americi, člana Ivy League (drugi članovi su: Harvard, Princeton, Yale,…).
Kako ste se zainteresovali za fiziku?
Uvijek sam bio zainteresovan kako stvari u mojoj okolini funkcionišu. Kada sam počeo sa školom, otkrio sam da sam dobar u matematici, ali sam znao da to neće biti moj poziv. Ali, kada sam u 7. razredu otkrio fiziku, znao sam odmah da je to nešto čime bih volio da se bavim. Imao sam sreću da sam za profesoricu imao Biljanu Stojkanović, koja je svu svoju ljubav prema fizici prenijela na nas, kako kroz regularne časove, tako i kroz mnogobrojne sate dodatne nastave u pripremi za takmičenja. Već tada sam znao da će fizika biti nešto čime ću se baviti na duže staze. Tako je i bilo.
Čime se trenutno bavite u fizici?
Na mome fakultetu, mi stavljamo istraživanje u prvi plan. Tako da sam imao sreću da od početka svojih studija radim aktivno kao istraživač. Moje trenutno primarno interesovanje je teoretska visoko energična fizika, Standardni Model čestica. U ovoj oblasti fizike, mi se bavimo izučavanjem trenutnog modela interakcija među česticama, takozvanog Standardnog modela. To je model koji ima samo 18 (ili 26, u zavisnosti kako brojimo) slobodnih parametara, a on uključuje sve interakcije osim gravitacije. Samo istraživanje se sastoji od izučavanja različitih djelova ovog modela, kakve aplikacije ima na makroskopski svijet i kako možemo da provjerimo tačnost ovog modela.
Takođe, od početka svojih studija bio sam uključen u eksperimentalnoj atomskoj fizici. Radio sam na projektima koji uključuju X-zrake, i potragu za specijalnim vrstama radijacije kada ti zraci interaguju sa tankim filmovima metala. To istraživanje mi je omogućilo da razvijem različite programerske vještine, korisne u obradi podataka. Od drugih grana fizike zainteresovan sam za teoretsku fiziku kondenzovane materije, u kome se izučavaju različite karakteristike različitih stanja materija, super-provodljivost, i tako dalje. Takođe, zainteresovan sam za Kvantnu teoriju informacije, koja proučava mogućnost kreiranja super-kompjutera i kako se informacija kreće u različitim fizičkim procesima.
Kakvi su Vam planovi za budućnost?
Planiram da u decembru apliciram za doktorske programe u Americi. Želja mi je da nastavim da se usavršavam i radim istraživanje, da doprinesem polju fizike koliko najviše mogu, i na kraju postanem profesor na nekom od fakulteta. Ne znam da li će moja budućnost uključiti moj povratak u Crnu Goru, ali kako trenutno stvari stoje, najvjerovatnije ću ostati van zemlje nekoliko sljedećih godina. Kod nas nema jakih istraživačkih timova, a i nerealno je da se tako nešto ostvari. Poređenja radi, samo moj fakultet ima dva puta veći budžet nego čitava Crna Gora. Ali, naravno da bih najviše od svega volio da postoji mogućnost da radim ono što volim ovdje, u državi koju volim.
Čime se bavite van škole?
Ja sam uvijek bio jako aktivan van škole. Trenirao sam bezbroj sportova (najduže sam u džudou, više od deset godina), a trenutno sam kapiten vaterpolo kluba našeg univerziteta. Pored toga, uključen sam u humanitarnoj organizaciji Mediocre Melodies. Naime, naš fakultet je poznat po akapela grupama. Mi smo se odlučili da napravimo grupu za loše pjevače, i odatle i naziv. U tri godine postojanja, skupili smo više od 10.000 dolara za potrebe lokalnih organizacija, koje se bave humanitarnim radom. Ja muziku strašno volim, pa sam se zato odlučio da se priključim. Pored toga, sviram i gitaru kada se ima vremena.
Šta bi preporučio mladima u Crnoj Gori?
Kod nas mladi imaju tendenciju da uvijek za neuspjeh krive nekog drugog: profesora, političare, i tako dalje. Ja smatram da se kod nas uvijek može postići ono što se želi. Najvažnije je dati sve od sebe, i ja garantujem da se može uspjeti. Postoji bezbroj stipendija i drugih stvari koje omogućuju da se ode vani i vidi svijet i kako se stvari negdje drugdje rade. A onda svi ti mladi, pametni i vrijedni ljudi, će se valjda jednom vratiti i napraviti život za sve u Crnoj Gori boljim. Tako da je moja poruka da se ljudi trude i daju uvijek sve od sebe, i da će se uspjeti.
Leave a Reply