Ljudi sa teškim mentalnim bolestima (engl. SMI – serious mental illness; bolesti koje bitno utiču na jednu ili više glavnih životnih aktivnosti ili ih ograničavaju), doživljavaju svoje tjelesno zdravlje kao veću prepreku za zaposlenje.
Problemi sa fizičkim zdravljem preovladavaju kod osoba sa teškim mentalnim bolestima, koji žive u zajednici. I mnogi od njih su nezaposleni, uprkos svojoj želji da rade.
Novo istraživanje Univerziteta Ratdžers je ispitivalo kako učesnici shvataju probleme sa fizičkim i mentalnim zdravljem kao poteškoće za zapošljavanje, i njihov uticaj na traženje posla. Ispitivanje je pokazalo da ti ljudi često smatraju da im njihovi problemi sa fizičkim zdravljem, više nego psihičko zdravlje, otežavaju nalaženje posla.
U isto vrijeme, istraživanje ističe potrebu za cjelovitom mentalnom i fizičkom zdravstvenom njegom za ljude sa ozbiljnim mentalnim bolestima, naročito one sa dugoročnim hroničnim oboljenjima.
Glavni autor, Ni Gao, profesor saradnik medicinskih nauka na Ratdžersu, rekao je: “Bez suočavanja sa problemima sa tjelesnim zdravljem, ljudi sa ozbiljnim mentalnim bolestima će nastaviti da proživljavaju više zdravstvenih poteškoća i bolesti, i da ne traže zaposlenje, koje može poboljšati njihov kvalitet života”.
Naučnici su se, preko godinu dana, srijetali sa 162-oje ljudi sa teškim mentalnim oboljenjima, koji žive u programima stambene podrške. Na svakom sastanku su ocjenjivali fizičko zdravlje učesnika i aktivnosti zapošljavanja, poput broja podnijetih prijava, odrađenih intervjua, ponuda za posao koje su imali, i šta su to ovi ljudi označili kao svoju prepreku da dobiju posao.
Skoro 50 posto učesnika je imalo diplomu srednje škole, i 27 posto njih su bili fakultetski obrazovani. Oko 60 posto nije bilo u radnom odnosu u proteklih pet godina, ali su svi izrazili želju da traže posao kad su se pridružili istraživanju.
U svakoj mjesečnoj registraciji, od 11 do 26 procenata učesnika je otkrilo da su ih njihovi dugoročni problemi sa tjelesnim zdravljem, na primjer: dijabetes, hronični bolovi i gojaznost, sprečavali da traže posao, naspram 0 do 2 procenta njih, koji su naveli za prepreku dugoročne mentalne bolesti, kao na primjer: nedostatak snage u traženju posla usljed simptoma depresije ili anksioznosti.
Gao je dodao i: “Istraživanja su pokazala da očekivani životni vijek ljudi sa teškim mentalnim bolestima može biti umanjen za do 25 godina u poređenju sa opštim stanovništvom, ali i da zaposlenje može biti jedna od ključnih stavki za popravljanje i održavanje njihovog mentalnog i fizičkog zdravlja. Zapošljavanje povećava njihova novčana sredstva za bolje uslove za život, i pristup dobroj zdravstvenoj zaštiti podstiče dobri samoidentitet i uvažavanje svojih vršnjaka. Radi se o ljudima koji su nezaposleni, uprkos njihovoj želji da rade”.
“Zbog toga, objedinjenje mentalnog zdravlja, fizičkog zdravlja i profesionalne rehabilitacije za ovu zapostavljenu grupu, zaslužuje pažnju javnosti.”
Istraživanje je objavljeno u časopisu The Journal of Vocational Rehabilitation.
Izvor: techexplorist.com