U svojoj namjeri da svijetu pruži sve brže kamere, profesor Lihong Vang sa Kalifornijskog tehnološkog instituta je razvio tehnologiju koja dostiže nevjerovatne brzine od 70 triliona frejmova u sekundi, što je dovoljno brzo da se vidi svjetlost u poktretu. Baš poput kamere u mobilnom telefonu, s tim što samo može da proizvede pojedinačne fotografije.
Njegova laboratorija je sada otišla korak dalje, praveći kameru koja ne samo što bilježi video snimke pri nevjerovatno velikim brzinama, već to čini u tri dimenzije. Nova kamera, koje se zasniva na istoj tehnologiji kao i Vangove druge komprimovane kamere za ultrabrzu fotografiju (engl. compressed ultrafast photography – CUP), u stanju je da zabilježi i do 100 milijardi frejmova u sekundi. Vang je novi izum nazvao “single-shot stereo-polarimetric compressed ultrafast photography”, ili kraće: SP-CUP.
Kod CUP tehnologije, svi frejmovi video snimka se bilježe u jednom postupku, bez ponavljanja događaja. To CUP kamere čini izuzetno brzim (kamera na boljemtelefonu može da zabijleži 60 frejmova u sekundi).
Kada osoba posmatra svijet oko sebe, ona opaža da su neki predmeti bliži a neki dalji. Takvo dubinsko opažanje je moguće zbog toga što svako od naša dva oka posmatra objekte i njihovu okolinu iz nešto različitog ugla. Informacije koje sadrže te dvije slike se objedinjuju u mozgu u jednu trodimenzionalnu sliku.
SP-CUP kamera radi u suštini na isti način, navodi Vang. “Kamera je sada stereo. Imamo jedno sočivo koje radi kao dvije polovine koje daju dva različita pogleda. Dva kanala oponašaju naše oči.”
SP-CUP ima i jednu mogućnost koju ljudi ne posjeduju: sposobnost da vidi polarizaciju svjetlosnih zraka. Iako naše oči ne mogu direktno da opaze polarizaciju svjetlosti, ta pojava je upotrijebljena u velikom broju primjena: od LCD ekrana do polarizovanih naočara i sočiva za kamere u optici, do uređaja koji otkrivaju neprimjetni napor materijala i trodimenzionalni raspored molekula.
Vang navodi da SP-CUP može biti korisna kod velikog broja naučnih izazova. Na primjer, on se nada da će kamera pomoći istraživačima da bolje razumiju fiziku sonoluminescencije, pojave u kojoj zvučni talasi prouzrokuju mjehuriće u vodi ili drugim tečnostima. Kako se mjehurići brzo urušavaju nakon nastanka, emituju bljesak svjetlosti. “Neki ljudi to smatraju jednom od najvećih tajni fizike. Kada se mjehur uruši, njegova unutrašnjost dostiže toliko visoku temperaturu da proizvodi svjetlost. Postupak koji to omogućava je veoma zagonetan, jer se sve desi tako brzo, i pitamo se hoće li naša kamera pomoći da to shvatimo.”
Više možete pogledati u časopisu Nature Communications.
Izvor: phys.org