U stanju je da preuzme 1.000 filmova visoke rezolucije u djeliću sekunde.
U novom istraživanju, naučnici su koristili određenu vrstu mikročešlja, takozvane solitonske kristale, i postigli su ultra velike brzine prenosa podataka preko običnog optičkog vlakna od 75 km, koristeći jedan integrisani čip kao izvor. Uspjeli su da ostvare brzinu prenosa od 44,2 terabita po sekundi (Tbps) iz jednog izvora svjetlosti.
Očekuje se da rezultati istraživanja preobraze australijske telekomunikacione kapacitete u narednih 25 godina. Uz to, postoji mogućnost da se ova domaća (australijska) tehnologija rasprostrani širom svijeta.
Naučnici sa Univerziteta: Monaš, Svinburn i RMIT su uspješno isprobali i zabilježili najveću australijsku brzinu interneta, i to od jednog optičkog čipa – sposobnog da preuzme 1.000 hd filmova u djeliću sekunde.
Prema riječima naučnika, ova tehnologija bi mogla da omogući brze internetske veze za 1,8 miliona domaćinstava u Melburnu, u Australiji, istovremeno, i milijarde širom svijeta tokom perioda najvećeg korišćenja.
Za ovo istraživanje, naučnici su iskoristili postojeću komunikacijsku infrastrukturu, gdje su mogli efikasno da testiraju mrežu. Upotrijebili su novi uređaj, koji zamjenjuje 80 lasera sa jednim komadom opreme, koji je poznat kao mikročešalj. Mikročešalj je manji i lakši od postojeće telekomunikacione opreme. Ali, ovo je prvi put da su naučnici koristili mikročešalj u terenskim probama.
Dr Bil Korkoran, jedan od glavnih autora istraživanja, i predavač elektrotehnike i računara na Univerzitetu Monaš, rekao je: “Mi sada imamo pojam o tome kako će se držati infrastruktura za internet u naredne dvije do tri godine, usljed neviđenog broja ljudi koji koriste internet za rad i druženje na daljinu, i strimovanje. To nam pokazuje da moramo biti spremni da povećamo kapacitet naših internetskih veza”.
“Ono što naše istraživanje pokazuje jeste sposobnost vlakana, koja već imamo u zemlji, da podrže komunikacione mreže sada i ubuduće. Napravili smo nešto većih mogućnosti za buduće potrebe.”
U cilju pokazivanja uticaja optičkih mikročešljeva na optimizujuće komunikacione sisteme, naučnici su postavili 76,6 km optičkih vlakana. Unutar tih vlakana, istraživači su ugradili mikročešalj, koji se ponaša kao duga, koja je sastavljena od stotina visokokvalitetnih infracrvenih lasera iz jednog čipa. Svaki laser se može koristiti kao zasebni komunikacioni kanal.
Naučnici su uspjeli da odašilju maksimalne podatke kroz svaki kanal, imitirajući najveću upotrebu interneta na opsegu od 4 THz.
Budući cilj projekta je povećanje brzine trenutnih odašiljača sa stotina gigabajta po sekundi na desetine terabajta po sekundi, bez povećanja veličine, težine ili cijene.
Rad je objavljen u časopisu Nature, i možete ga pročitati ovdje.
Izvor: techexplorist.com
Leave a Reply