U SAD-u, 11 miliona metričkih tona tekstilnog otpada odlazi na deponije svake godine.
Sonja Salmon, vanredni profesor tekstilnog inžinjerstva, hemije i nauke na državnom Univerzitetu Sjeverne Karoline, proučava proces odvajanja tkanine u sastavna vlakna kako bi se mogla reciklirati ili kompostirati.
Salmon i Džini Egan, diplomirani student sa Univerziteta Sjeverna Karolina, proučavaju da li mogu da koriste enzime – prirodno sredstvo za ubrzavanje hemijskih reakcija. Na taj način bi odvojili celulozu, koja je biorazgradiva, od poliestera kako bi se ove komponente mogle koristiti u drugim proizvodima, ili za pravljenje komposta – bogatog hranljivim materijalima za usjeve.
Iz portala Abstract o ovom problemu pričali su sa Salmonom i Eganom.
Zašto je ova tema interesantna za vas?
Salmon: Mnogo stare odjeće završava na deponiji. Neko je procijenio da je prosječan životni vijek jednog komada odjeće oko pet godina. Zbog brze mode, često čujete da odjeću obučete jednom, a zatim je bacite. Svake godine, 11 miliona tona otpada se baci na deponije u SAD-u, a najmanje 60 miliona tona se odlaže na globalnom nivou. Međutim, šta ako bismo mogli da učinimo da to nestane?
Koji su neki od načina za rješavanje ovog problema?
Egan: Postoje stvari koje potrošači rade da bi smanjili nakupljanje otpada. Usluge kupovine polovne odjeće ili iznajmljivanje odjeće postaju sve popularnije. Nijesu u pitanju samo ljudi koji iznajmljuju smoking za maturu, već pokret koji pokušava da promijeni brzu modu. Dok drugi pokušavaju da odvoje tekstilne komponente u vlakna kako bi se mogle reciklirati pojedinačno ili kompostirati.
Da li kompostiranje tekstila već postoji?
Salmon: Postoji vrlo malo istraživačkih studija o pretvaranju tekstilnog otpada u kompost. Ne postoji agencija koja kaže da treba da kompostirate svoj tekstil, za razliku od plastike za jednokratnu upotebu, gdje postoje propisi koji kažu da je ne treba bacati na deponiju. Bili smo inspirisani plastikom za jednokratnu upotrebu, da kažemo da postoji dio, ne sav, tekstilni otpad koji bi mogao da ide na kompostiranje. Ovdje bismo govorili o pamuku, prirodnim vlaknima, dok se poliester ne može kompostirati.
Dakle, zato ih morate odvajati?
Salmon: Većina našeg tekstilnog otpada potiče od dva materijala ili polimera. Jedan je celuloza, a to je prirodno vlakno koje se nalazi u pamuku i poliesteru. Činjenica da su mnogi tekstili mješavina različitih vrsta vlakana je ono što ih čini tako “teškim” otpadom, za razliku od plastike za jednokratnu upotrebu, koja je napravljena od samo jednog materijala. Ove dvije tekstilne komponente su različite i zaista ih je nemoguće mehanički razdvojiti. Pošto su pojedinačna vlakna veoma čvrsto upletena zajedno na prevojima, iz tog razloga ih nije moguće rasplesti.
Koji je predlog za njihovo razdvajanje?
Salmon: Predlažemo hemijsku metodu razdvajanja. Proučavamo metodu korišćenja naših omiljenih biokatalizatora, enzima, pomoću kojih ćemo da “sažvaćemo” pamučni dio i odvojimo ga tako da na kraju dobijemo čisti poliester koji se može reciklirati. Od svarenog pamuka dobijate materijal od finih vlakana, koji možete unositi tečnim sprejom u gomilu komposta. To je još jedna opcija za ova mala sitna vlakna. Ona jesu otpad, ali ako ih stavite u kompost, mogli bi biti koristan otpad.
Na kom nivou je istraživanje do sada?
Egan: Do sada smo otkrili da možemo da pretvorimo 100% pamučnu tkaninu u smjesu koja se može upumpati. Sada pokušavamo da prikupimo podatke da bismo saznali više o sistemu koji bi mogli da optimizujemo. Počinjemo da razmatramo kako proces bojenja ili završne obrade može da ometa proces enzimske degradacije.
Šta očekujete u budućnosti?
Salmon: Pred nama je veoma interesantna budućnost za tekstil. Sada su ljudi veoma svjesni i pokušavaju da razmišljaju o tome kako da naprave nove vrste tekstilnih vlakana koje bi bile održivije. U tome je ljepota i izazov tekstilnog vlakna. Takođe sam veoma uzbuđen zbog toga koliko ozbiljno vrhunski tekstilni brendovi shvataju pojam održivosti.
Egan: Mislim da mentalitet našeg društva treba da se svede na to, ko je odgovaran za otpad? Da li je to potrošač ili dobavljač koji ga je napravio? Možda ćemo vidjeti više programa vraćanja ili veći pomak u svijesti potrošača.
Izvor: www.techxplore.com