Laserski snop koji se probija kroz tamu može da napaja robota, koji istražuje najzahtjevnija mjesta u našem sunčevom sistemu – stalno zatamnjene kratere oko polova Mjeseca. Smatra se da su oni bogati zaleđenom vodom i drugim vrijednim materijalima. Ali, istraživanje tih regiona nije nimalo lako, jer se dna ovih kratera nalaza u neprekidnoj sjenci milijardama godina, tj. sunčeva svjetlost ne prodire do njih.
Problem je u tome što su za ovakve zadatke potrebni roboti sa dovoljno solarne energije, da bi radili dugo vremena. Uz to, oprema bi morala da izdrži temperature do -240° C.
Evropska svemirska agencija (ESA) sada finansira program, koji može da riješi ovaj problem. Način za njegovo rješavanje podrazumijeva korišćenje radioizotopnih termoelektričnih generatora, zasnovanih na nuklearnoj energiji, prema riječima inženjera robotike iz ESA, Mišela Van Vinendaela.
Novo istraživanje je se usmjerilo na upotrebu energetskog sistema, koji se zasniva na drugoj tehnologiji – laserima. Svemirska agencija finansira razvoj laserskog sistema, koji roveru daje energiju na udaljenosti do 15 km, dok istražuje neki od kratera. Projekat je nazvan PHILIP (Powering rovers by High-Intensity Laser Induction on Planets).
Prvo bi se letjelica postavila u skoro uvijek osunčanom regionu, između kratera i Južnog pola, koji se zove Gerlache and Shackleton. Letjelica bi bila opremljena infracrvenim laserom snage 500 W, napajala bi se sunčevom energijom, i isporučila bi se sa roverom težine 50 kg. Rover bi tada mogao da zađe u mračne djelove kratera, pretvarajući lasersku energiju u električnu. Za pretvaranje energije, rover bi koristio izmijenjenu verziju obične solarne ploče, sa fotodiodama na stranama ploče, održavajući je usmjerenom ka laseru sa preciznošću reda centimetara.
Rad uključuje i pronalaženje pogodne putanje za spuštanje rovera, uz prilično blag nagib od samo 10 stepeni. To bi spriječilo da dođe do nezgode, i održavalo bi rovera u otvorenoj liniji vidljivosti sa letjelicom. Laserski snop se može koristiti kao dvosmjerna linija komunikacije, što znači da jedna od solarnih ploča rovera može da ima retro reflektor, koji bi slao signalne impulse u svjetlosti odbijenoj ka letjelici.
ESA je ranije izvršila noćne probe na terenu, na Tenerifima koji su nalik Mjesecu, kako bi imitirali rad rovera u stalnoj sjenci. Agencija će ovim projektom moći da napravi novi pomak u potrazi za prirodnim bogatstvima na Mjesecu, osiguravajući time održivo ljudsko prisustvo na njemu.
Izvor: inceptivemind.com